Putopisi: Grčka
Moderna Grčka nastaje sa odbacivanjem turskog ropstva a kao nezavisna drzava je postala priznata od strane velikih sila (V. Britanije, Francuske i Rusije) 1830. god.
Grčka se sastoji iz nekoliko oblasti: Makedonija, Trakija, Epir, Tesalija, Atika, Peloponez, grčka ostrva (jonska ostrva, istočno egejska ostrva, severno egejska ostrva, Kikladi, Dodekanisa, Eubeja i Sporadi, Saronska ostrva), Krit, kao posebna oblast (naravno!!)
Grčka je najčistija etnička država na Balkanu. Nastanjuje je oko 10 miliona Grka, koji čine više od 95 procenata stanovništva a ostale etničke manjine su Turci, Albanci i Makedonci. Grci su pravoslavne veroispovesti, a nekih 10 % pripadnika Crkve su tzv. starokalendarci, koji su odbili gregorijanski kalendar (usvojen 1923. godine u Grčkoj) i još poštuju julijanski kalendar.
Grcka zastava – Galanolefki
Simbolicno podeljena na 9 linija, koje simbolizuju plavo more i cisto, vedro nebo.
U gornjem levom uglu krst, kao simbol vere, pravoslavlja, koje veoma postuju, a 9 je zbog cuvene grcke «parole» Sloboda ili Smrt (Ελευθερία ή Θάνατος), tj. E-lef-te-ri-a-i-Tha-na-tos, koja se sastoji iz 9 slogova.
Grcka himna – Himna Slobodi (Ύμνος εις την Ελευθερίαν) je pesma Dionisisa Solomosa, napisana 1823 godine (158 strofa, a 1865. prve dve su postale himna Grcke). To je i nacionalna himna grckog dela Kipra.
Najpoznatiji savremeni grčki pesnik je Jorgos Seferis, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1963. godine. Drugi veliki grčki pesnik, Odiseas Elitis, dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 1979. godinu. Konstantinos Kavafis dobio je međunarodno priznanje u 20. veku. Od proznih pisaca najpoznatiji je Nikos Kazantzakis čiji su romani Grk Zorba, Poslednje Hristovo iskušenje i Hristos ponovo razapet doživeli svetsku slavu i prevedeni na mnoge jezike.
Atina – Glavni grad, oko 3.5 miliona stanovnika, “kolevka zapadne civilizacije”. Prema mitologiji, i Atina i Posejdon su zeleli da budu zastitnici malog grada na poluostrvu Atika. Zevs je naredio da narod sam treba da odluci koji ce bog da im bude zastitnik i da ce to biti onaj ko gradu da bolji poklon. Posejdon je svojim trozupcem udario u kamen koji je pukao i iz njega je potekla voda. Atina je gradu poklonila malo drvo, zelenih listova, cudnog izgleda, koje je raslo, napravilo lep hlad i dalo ukusne plodove - maslinu. U znak zahvalnosti za takav poklon, grad od tada nosi ime boginje Atine.
Akropolj
Antičko svetilište posvećeno boginji Atini. Najpoznatiji i najveci hram na Akropolju je Partenon, podignut za vreme vladavine Perikla, u «zlatno doba Atine», 5. vek pne. Najpoznatiji mitovi stare Atine, religiozni festivali, najraniji kultovi, kao i drugi važni događaji u istoriji grada, povezani su sa Akropoljem. Ova kombinacija različitih stilova klasične grčke arhitekture i umetnosti vekovima je uticala na mnoge druge kulture.
Cuvene Karijatide sa hrama Erehteon na Akropolju
Brdo Likavitos, 277m visoko, najvisa je tacka Atine, koja se prostire oko njega.
Pogled je fenomenalan - vidis celu Atinu, narucis frape I uzivas…
Kolonaki (Κολωνάκι), jedan od elitnih delova grada, u podnozju brda Likavitos, prepun skupih butika, restorana I barova, kao I mnogih muzeja I galerija.
Omonia (Πλατεία Ομονοίας) je najstariji trg u Atini, ranije vrlo nesiguran kraj za vecernje I nocne setnje. A i danas ima svasta da se vidi...
Ranije je na ovom trgu bila cuvena statua - atinski Dromeas (Trkac), koji se danas nalazi pored hotela Hilton.
Sintagma, centralni trg, na kome je I zgrada Parlamenta (iz 19.veka)
Ulica Ermou, koja povezuje Sintagmu sa Monastirakijem, popularna soping zona kako za turiste, tako I za Atinjane.
Plaka (Πλάκα), stari deo Atine ispod Akropolja, jedan od najpoznatijih delova grada. Oduvek je bila tradicionalno turisticko mesto sa mnogobrojnim tavernama I radnjama. Odmah pored je I Monastiraki, (Μοναστηράκι), poznat takodje po radnjicama, buvljoj pijaci I tavernama. (Ko bude zalazio u ovaj deo Atine ne treba nikako da propusti suvlaki kod Thanasisa, najbolji u celoj Atini, a I sire).
Psiri, jedan od najlepsih delova Atine, predstavlja sve ono sto se meni najvise svidja u Grckoj – stari deo grada, bez mnogo stranaca I turista, taverne I kafane po mom ukusu, male, sa zivom muzikom I to onom starom, pravom grckom muzikom, koja se danas vise “ne proizvodi”; kafanice gde se jede iz jednog tanjira (ostali se lome

), gde svako sa svakim prica, gde su svi jedno veliko drustvo.
Glifada, mondensko predgradje Atine, raj za za šoping, noćni život I odmor.
Pirej, mali grad u velikom gradu. Velika I mala luka (Mikrolimano), sa brodicima I “jahticama” onih sto im je jako lose u zivotu...
Super atmosfera, opet gomila kafica, restorana, mesta za provod I sto je najvaznije-opusteno...