Putopisi:

Istanbul

Nova godina u Istanbulu je bila feneomalna. Ne toliko zbog same Nove godine već koliko zbog Istanbula, grada na spoju Evrope i Azije, Kapali čaršije, malog raja za canjkanje, Aje Sofije, sa svim svojim čarima i nezaobilaznim baklavama.

Moj izlet to Istanbula je trajao svega 4 dana tako da nisam imao baš mnogo vremena da obiđem dosta toga. Osim toga napravio sam i jednu veliku grešku. Kako sam išao u svojoj režiji to nisam imao vodiča koji bi mi rekao šta treba da se vidi u Istanbulu te, kako se sam nisam prije puta potrudio da saznam šta je to što se mora vidjeti u njemu, nisam baš mnogo ni obišao.
Ovjde ću opisati ono šta sam obišao, moje utiske i neki moji savjeti za buduće posjetioce.

PUT
Put od Niša do Istanbula je trajao 10-tak sati, sa pauzama. Išli smo kolima (nas 4) i koštao nas je oko 40 eura po osobi u oba pravca. Tu je uračunata i turska viza koja iznosi 10 eura.

SMJEŠTAJ
Bili smo smješteni u hostelu koji smo našli preko interneta. Dvokrevetne sobe smo plaćali 45 eura po noći (bilo je 50 ali smo se malo cenjkali). Rezervacija je išla preko interneta i plaća se 10% unaprijed. Hostel je bio smješten odmah iza Aje Sofije. Sobe su bile čiste, imale su parno grijanje, klimu, kupatilo sa toplom vodom i TV-om. Na raspolaganju nam je bio i internet. Da smo se ranije sjetili da rezervišemo sobe (nekih 10-tak dana) ovakve sobe bi smo našli i za 30 eura po noći.

ŠTA TREBA OBIĆI
Kapali čaršija ili veliki bazar – ne postoji referetni pojam sa kim bih mogao da uporedim Kapali čaršiju. Najprostije rečeno to je veliki buvljak na nivou. Čitava čaršija s nalazi na površini od barem 2 fudbalska terena i sastoji se od mnogobrojnih malih i uskih uličica (sokaka) u kojima se nalaze mnogobrojne prodavnice. Glavna ulica ima samo zlatare i zove se zlatna ulica. Pored nje imaju i odvojen sektor za kožu (čitaj jakne). Sve ostalo je pod Razno. Tu se prodaju tepisi, keramika, drvenarija, lusteri i kojekakve dragunlije. Ne bih mnogo opisivao, pogledajte slike.
Moj savjet bi bio da MORATE da se cenjkate. Kada vam prodavac kaže jednu cijenu vi njemu kažite duplo manju. Ukoliko se naljuti onda ste sigurni da je to prava cijena. Ako kožnu jaknu platite više od 100e skupo ste je platili. Ne kažem da su sve jakne tako jeftine. Ima i onih koje stvarno vrijede i po 400 i više eura. Ali sve zavisi od tpga koliko ste vi spremni da izdovijite za nju.

Taksim – ili ti Istanbulska Knez Mihailova. Samo što je ova makar 7 do 8 puta veća. Firmirane radnje sa obije strane. Za svačiji ukus i džep. Ali ono što je mene oduševilo nije firimirana roba već dvije poslastičare (vidi slike) i jedna sporedna uličica u kojoj se nalaze samo kafići (takođe vidi sliku).
Savjet je da, u suštini, skoro sve firmirane stvari možete da kupite i u Srbiji tako da se ne zadržavate mnogo. Naravano, izbor je veći. Ovdje OBAVEZNO probajte njihove poslastičare.

Aja Sofija – ne bih objašnjavao šta je Aja Sofija. Ono što je mene fasciniralo u njoj jesu veliki broj sačuvanih freski. Čak je sačuvan i grob jednog od osvajača iz perioda Krstaških ratova. O njenoj veličini neću ništa, samo pogledajte slike.
Savjet – iako je upad 10 lira (oko 6 eura) vrijedi savku paru. Obavezno pročitati nešto o njoj prije ulaska.

Baklave – koje sam ipak morao da ovako izdvojim jer biti u Istanbulu a ne probati ih jeste smrtni grijeh.

Cenkanje – svugdje i sa svim (pogotovo sa taksistima). Ko se nije cenjkao taj nije bio u Istanbulu.

Taksi – iako Podgorica važi kao grad pun ludih vozača, svi su oni mala djeca naspram njihovih taksista. Ima ih na milion i obavezno se cenjkajte. Vožnja koja traje 15-tak minuta (prosječna brzina je oko 80km/h) ispadne oko 10 lira. U taksi staje i do 5 ljudi. Vozio sam se tri puta i svaki put su mi život skratili za koji dan.

Takođe bih preporučio i obilazak Bosfora brodom, koji traje 2 sata. Zbog lošeg vremena ja nisam bio, mada sam čuo da je nezaboravno.